Od ideje do uspjeha-Ružica Božić Cerovac i njen suprug Domagoj Ilija Cerovac pretvorili su razočaravajuće iskustvo u jedinstveni Muzej čokolade, okupljajući hrvatske proizvođače čokolade i pripremajući teren za međunarodnu franšizu
RAZGOVARALA: PAULINA MLINARIĆ
Na ideju pokretanja Muzeja čokolade došli ste tijekom putovanja po Europi. Možete li nam detaljnije opisati trenutak kad vam je sinula ideja za muzej?
Prilikom izlaska iz jednog Muzeja čokolade kćer je izjavila da ne želi više ući ni u jedan jer su uvijek dosadni. Ostalo je na tome do povratka kući. U autu smo razgovarali o doživljajima i dojmovima s puta pa smo se ponovno osvrnuli na tu njenu izjavu koja nas je potaknula da opišemo muzej čokolade kakav bi zadovoljio svakog od nas ponaosob.

Što vas je potaknulo da stvorite Muzej s drugačijim konceptom od postojećih muzeja čokolade? Naime, kako ste uspjeli spojiti povijest, geografiju i degustacije u jedinstveno iskustvo?
Razgovarajući tada s našom djecom, suprug i ja smo shvatili da se naši koncepti idealnog muzeja uvelike razlikuju, naš je fokus na predmetima, informaciji i edukaciji, a djeca imaju fokus na kušanje, igru i fotografiranje u zanimljivom ambijentu. Tu smo uvidjeli da takav muzej još nismo posjetili i odlučili postaviti pred sebe izazov i otvoriti ga.
Muzej čokolade u Zagrebu je otvoren u studenom 2019. godine. Kako je tekao proces nabavke eksponata, posebno onih iz Hrvatske? Na koje ste prepreke nailazili i kako ste ih prevladali?
Nabavka eksponata iz Hrvatske je bio i ostao izazov. Zvuči nevjerojatno, ali lakše sam nabavila francuske traktate o čokoladi povjesničara iz 17. stoljeća nego Kanditovu ambalažu iz 1968. godine. U Hrvatskoj nažalost nemamo razvijeno tržište starina, nije se sačuvala industrijska baština jer se nije smatrala vrijednom čuvanja pa je tako ostalo vrlo malo građe koja je u dobrom stanju. Trudimo se obilaziti sajmove i pratiti aukcije pa se svako toliko pojavi neki biser. Imamo i nekoliko vrijednih donatora kojima smo zahvalni na donacijama predmeta koje su pronašli u nasljeđu.
Kako ste osmislili i unaprijedili ulaznice koje uključuju degustacije na označenim mjestima u muzeju? Koliko je iteracija bilo potrebno da postignete savršeni dizajn kutijice za čokoladu?
Kada smo razrađivali koncept muzeja odlučili smo s postavom smisleno povezati degustaciju shodno razvoju čokolade kroz povijest i to tako da posjetitelj ima u ruci kutijicu u kojoj su uzorci i koja ga vodi kroz postav. Ta je kutijica bila vrlo izazovna, mijenjali smo je i prilagođavali čak 6 puta do sada. Mislili smo da smo zadovoljni, ali nazire se i sedma prilagodba u nekom budućem tiskanju jer će biti promjena u postavu.


Možete li nam reći više o procesu unosa čokoladne skulpture teške pola tone u Muzej čokolade? Kako ste riješili problem s njenim unošenjem i sastavljanjem?
Na našoj tradicionalnoj manifestaciji Dani čokolade i kave je pred publikom kipar izrađivao skulpturu od gotovo pola tone teškog bloka čokolade. Bilo je izazovno taj blog uopće dopremiti na manifestaciju, a još je izazovnije bilo gotovu skulpturu premjestiti u muzej, a da se ne ošteti. Međutim nije bilo načina u komadu je prenijeti. Kipar ju je tada motornom pilom prerezao na tri manja komada koje je u muzeju ponovno sastavio. Radi se o skulpturi kipara “Čokoladni poljubac” dr. art. Petra Popijača koja slavi univerzalnu ljubav prema čokoladi.
Kako ste došli na ideju organiziranja manifestacije Dani čokolade (od 2023. godine Dani čokolade i kave)? Koji su vaši glavni ciljevi za ovu manifestaciju?
Imali smo dugo ideju da na jednom mjestu okupimo sve male proizvođače čokolade, ali nas je pandemija u tome zaustavila. Kada su se prvi puta u pandemiji mjere zaštite zdravlja malo ublažile uslijedio je poziv ekipe iz Family malla da u njihovom prostoru organiziramo sajam. Reagirali smo pozitivno bez razmišljanja. Prve godine se odazvalo svega 25 izlagača, druge godine smo priključili čokoladi i kavu pa smo okupili 50 izlagača, a ovogodišnje treće izdanje brojalo je 75 izlagača iz sektora proizvodnje čokolade, kave i prateće industrije. Širenje nastavljamo i dogodine, cilj nam je okupljati sve dionike ovog tržišta i osnaživati ga kroz povezivanje i promociju izlagača.
Što vas je potaknulo da krenete u prodaju franšize Muzeja čokolade? Na koje tržište ciljate i zašto smatrate da je Njemačka idealno mjesto za ekspanziju?
Za vrijeme trajanja pandemije dobili smo upit za franšizom iz Kine. Razmišljali smo o tome i ranije ali se nismo žurili. Taj je upit samo pokrenuo cijeli projekt, kasnije smo od te suradnje i odustali jer nismo htjeli da s prvom franšizom odemo na tako daleko tržište koje ne poznajemo i na kojem teško možemo reagirati ako dođe do nekih problema. Želimo da naša franšiza ostane svojevrsni boutique koncept kojeg bismo multiplicirali na svega nekoliko lokacija na svijetu.
Kako balansirate vođenje muzeja s obiteljskim životom? Koliko je vaša obitelj uključena u rad muzeja i manifestacije?
Poduzetništvo mi je omogućilo da postavljam prioritete na dnevnoj razini. Imam tako sreću da mogu navečer raditi od kuće ako postoji potreba da se danju posvetim djeci. Neću lagati, nije jednostavno biti i poduzetnica i roditelj troje djece, često to znači da sam iscrpljena, ali sretna sam jer radim posao koji volim. Trudimo se djecu angažirati da nam neki način pomognu u poslu kada god je to moguće, dobro je da se osjećaju korisno ali i da shvate da iza svakog uspjeha stoji puno rada.


Kakav je osjećaj raditi i stvarati nešto tako posebno sa suprugom? Koje su prednosti i izazovi zajedničkog rada na ovakvom projektu?
Nama je u zajedničkom poslu lijepo, izvrsno funkcioniramo kao poslovni partneri pa i nemamo nekih izazova u odnosu na posao. Ne slažemo se uvijek oko svake ideje no uvažavamo se u argumentaciji i lako donosimo odluke. Suprug Domagoj je danas zadužen za razvoj poslovanja dok sam ja više angažirana oko operativnog vođenja poduzeća. Manifestaciju Dani čokolade i kave radimo zajedničkim snagama, nekako smo se putem podijelili oko obaveza i točno znamo što je čiji dio posla ali se savršeno nadopunjujemo kad god je potrebno. Imamo zajedničke ciljeve i spontano preuzimamo obveze onako kako one dolaze jer tako smo najefikasniji.
Pandemija COVID-19 značajno je utjecala na poslovanje Muzeja. Koje ste korake poduzeli kako biste prebrodili taj period? Kako ste uspjeli vratiti muzej na put uspjeha nakon tako teške godine?
Nije bilo jednostavno i ne bih rado to ponovila koliko god da me osnažilo. Upravljati muzejem u vremenu krize u kojem nema migracije nikakve vrste iznimno je zahtjevan i stresan zadatak prije svega zbog velikog troška najamnine prostora u centru grada. Prvih par mjeseci smo opstali zahvaljujući dobrim prihodima na početku samog poslovanja, ali ta sredstva su se brzo otopila, a tekući prihodi nisu bili dovoljni ni za režijske troškove. Odlučili smo prodati osobnu imovinu te smo tim sredstvima pokrivali troškove do normalizacije poslovanja. Zahvalni smo i našim zaposlenicima na fleksibilnosti koju su tada pokazali, a sve s ciljem opstanka muzeja.
Što za vas osobno znači Svjetski Dan čokolade? Kako ste ga obilježili ove godine?
Vjeruje se da je na ovaj dan 1550. godine čokolada stigla u Europu, zahvaljujući baš tom danu danas imamo priliku uživati u ovoj slastici koja živote čini ljepšim. Imamo veliku sreću da živimo u vremenu kada je čokolada lako dostupna, to nije bilo oduvijek tako, a s obzirom na rast cijene kakaovca i sve veću potrošnju, pitanje je li će u budućnosti ostati tako lako priuštiva. Ove smo godine sve naše posjetitelje na izlasku iz postava darivali s čokoladicama uz zahvalu što su nas posjetili na ovaj poseban dan.


Kako planirate unaprijediti iskustvo posjetitelja u budućnosti? Koje nove ideje ili projekte imate u planu za Muzej čokolade?
Ove godine smo započeli uređenje nove lokacije, ostajemo u centru grada i selimo u neposrednu blizinu postojećeg muzeja. Uz stalni postav otvorit će se i proizvodni pogon koji će posjetitelji moći gledati uživo i vidjeti kako se izrađuje čokolada i druge delikatese od čokolade. Osim toga imat ćemo i multifunkcionalnu dvoranu za 16 osoba u kojoj ćemo imati radionice za izradu pralina i čokolade u našoj organizaciji ali ćemo radionice organizirati i s gostujućim chefovima. U planu nam je organizacija team buildinga s gastro izazovima te radionice za najmlađe posjetitelje.
Što biste preporučili ljubiteljima čokolade koji planiraju posjetiti Muzej čokolade u Zagrebu? Što mogu očekivati i što je ono što nikako ne smiju propustiti?
Na ulazu u Muzej posjetitelji dobivaju posebnu ulaznicu, degustacijsku kutiju iz koje se kuša devet vrsta vrhunske čokolade u svrhu otkrivanja okusa određene epohe i cjelovitog doživljaja. U svakoj prostoriji muzeja postav prati priču razvoja čokolade kroz posljednje 4000 godina. U Muzeju možete naučiti o povijesti čokolade, kako se mijenjala kroz vrijeme, tko ju je i u kojim oblicima konzumirao. Možete saznati kako se proizvodi, možete iskušati osjetila i pokušati prepoznati sastojke koji idu u čokolade. Možete vidjeti drevne astečke skulpture posvećene čokoladi, porculanske čokolatijere s baroknih europskih dvorova, limenke čokoladnih napitaka iz vremena industrijske revolucije i bombonijere prvih hrvatskih tvornica, ali i legende o nastanku nekih danas poznatih brendova.
Gledajući unatrag, jeste li ponosni na sve što ste postigli s Muzejom čokolade?
U potpunosti smo sretni s poslom kojeg radimo i nadamo se kako ćemo ga nastaviti graditi na zadovoljstvo posjetitelja, ali i svih ostalih uključenih – naših zaposlenika, suradnika i nas samih. Nastojimo imati realne ciljeve i vjerujem da nam ništa od onog što smo si za budućnost zacrtali nije nedostižno. Pred nama je veliki iskorak u smjeru vlastite proizvodnje čokolade no vjerujem da ćemo se s tim izazovom kao i sa svime do sad znati nositi.