Sveti Ivan Zelina poziva na 15. Loparijadu, 17. studenog u 18 sati, gdje će posjetitelji uživati u okusima tradicionalne loparke i lokalnim gastronomskim specijalitetima
Svetoivanska Loparijada, jedinstveno gastronomsko događanje posvećeno očuvanju i proslavi lokalne slastice – tradicionalne loparke, održava se već 15. godinu za redom zahvaljujući angažmanu Gradske udruge umirovljenika i podršci Grada Sveti Ivan Zelina. Ovogodišnja manifestacija će se održati 17. studenoga u 18 sati, u Dvorani Ivana na Trgu Ante Starčevića 5, gdje će dvadesetak vrsnih domaćica iz Svetog Ivana Zeline i Prigorja predstaviti svoje umijeće u pripremi ove prepoznatljive poslastice.
Loparijada spaja natjecateljski duh i tradicionalnu vrijednost, pružajući priliku sudionicima i posjetiteljima da upoznaju naslijeđe koje se prenosi s generacije na generaciju. Uz raznovrsne izvedbe loparke-tanke, hrskave gibanice pripremljene po starinskoj recepturi – publika će uživati i u bogatstvu okusa prigorskih specijaliteta, osjetiti duh zajedništva i tradicije ovog kraja.
Riječ je o autohtonom starinskom tankom kolaču – gibanici sličnoj vrbovečkoj peri, odnosno vrsti zljevanke koja je tipična za Prigorje i kraj koji gravitira gradu Sveti Ivan Zelina. Loparku se u prošlosti posluživalo za vrijeme radova u polju, raznih blagdana, a danas je ona sve češće kao izvorni prigorski desert glavna slastica raznih proslava, domjenaka, svadbi i drugih i svečanosti.
“Slastica je to koja u podlozi ima tanko tijesto na koji se stavlja nadjev od sira i vrhnja, a iako može biti i u slanoj varijanti i s podlogom od različitih vrsta brašna, češće se servira kao slatki kolač”, kazala je direktorica Turističke zajednice grada Sveti Ivan Zelina, Marinka Zubčić Mubrin.
Tajna dobre loparke je ne samo u domaćim sastojcima – kravljem siru i vrhnju, brašnu te jajima iz domaćeg uzgoja nego i u izgledu – sjajnoj površini slastice. Naime, domaćice da bi dobile ravnotežu u okusu i izgledu to postižu tako da na vrh stavljaju maslac sa šećerom. Taj odsjaj je poput providne glazure koja je, ako je kolač uspio svjetlucave površine, zbog rastopljenih kristalića šećera, a posebnost loparke su i zavrnuti rubovi tijesta na krajevima.
Naziv je loparka dobila po tradicijskoj lopati – loparu s kojim se slastica u prošlosti stavljala u krušnu peć, a u originalu pekla se u zemljanim protvanima i okruglim cimpletima.
Loparka je tradicionalni desert koji je karakterističan za ovaj kraj – s ponosom nam je objasnio gradonačelnik Hrvoje Koščec, ne krijući oduševljenje što Loparijada svake godine ima svi više poklonika, a prošlogodišnja rekordna posjećenost to je i dokazala.
Tijesto se priprema od kombinacije samo mekog, tj. glatkog brašna ili mješavine pšeničnog i malo raženog. Neke domaćice dodaju sol, neke ne, druge brašno samo pomiješaju s vodom, a neke s mlijekom i malo vrhnja, odnosno cijelu šalicu vrhnja ali bez mlijeka. Neki recepti za tijesto su s dodatkom ulja, ili sirutke koja tijestu daje glatkoću i finoću. Ponegdje dodaju žličicu šećera. Za loparku se umijesi vrlo mekano tijesto s jajetom.
Svi zainteresirani za rezervaciju mjesta mogu to učiniti do 15. studenoga putem telefona na brojeve 091 566 1716 ili 098 928 9893.