Povodom Međunarodnog dana hot-doga, 20. srpnja, razgovarali smo s Hrvojem Vilom iz Osijeka, poznatim pod nadimkom “Big H”. Hrvoje je pionir uličnih hot-dogova u Hrvatskoj, koji je ostvario svoj američki san i otvorio prvi pokretni ugostiteljski objekt za prodaju hrenovki i kobasica u zemlji. Njegov autentičan američki hot-dog jednostavno morate isprobati!
RAZGOVARALA: PAULINA MLINARIĆ
Kako ste došli na ideju pokretanja pokretne prodaje hot-doga u Osijeku?
Kada sam saznao da se Tvornica šećera Osijek zatvara, počeo sam razmišljati o tome kako dalje, i odluka je pala na pokretanje vlastitog posla. Filmovi i serije su moj omiljeni hobi, a često sam primjećivao da detektivi u prolazu na ulici uzimaju hot-dog. Ta ideja mi se svidjela, pa sam počeo istraživati. Kao veliki gurman, želio sam pružiti brz, kvalitetan proizvod po prihvatljivoj cijeni.
Da možete posjetiti bilo koji hot-dog štand iz američkih filmova, koji bi to bio i zašto?
Volio bih posjetiti Nathan’s famous na Coney Islandu gdje je sve počelo i koji su danas najpoznatiji prodavači hot doga na svijetu te posluju od 1916. godine. Poznati su i po organiziranju natjecanja u jedenju hot dogova koje se održava od ranih sedamdesetih, a svjetski rekord je 74 hot doga za 10 minuta.
Možete li nam opisati kako je izgledao vaš prvi dan prodaje hot-doga na osječkim ulicama?
Prvi dan je bio dosta kaotičan. Pripremiti sve namirnice, odabrati lokaciju, kojim putem doći na lokaciju… Također sam imao i dogovor za prvi intervju iako zapravo nisam ni počeo raditi. No, međutim sve je bilo jako zanimljivo jer osmijeh prolaznika, oduševljenje djece i prvih kupaca nam je dao krila za sve ono što je uslijedilo.
Što vam je bilo najizazovnije u procesu prelaska iz strojarske struke u ugostiteljstvu?
Najveći izazov na početku bio je uskladiti se sa svim kriterijima koje zahtijeva ovakav način prodaje, budući da radim na otvorenom. Također, bilo je važno održati kvalitetu namirnica i proizvoda te biti prepoznatljiv. Kao gurman i ljubitelj kuhanja, sama priprema nije bila problem. Međutim, ovdje moram pažljivo upravljati svakim detaljem, uključujući nabavu i materijale, što je u tvornici bilo znatno jednostavnije.
Što smatrate najvažnijim za uspjeh u pokretanju i vođenju pokretnog ugostiteljskog objekta?
Najvažnija je upornost. Puno je prepreka koje treba savladati da bi mogao reći da si uspješan. Nema predaje. Guraj tvrdoglavo ili što Amerikanci znaju reći “Make it or brake it!” . Naravno tu je podrška obitelji i prijatelja. Istraživanje tržišta, navika, poznavanje tržišta i moraš na kraju voljeti ono što radiš.
Kako su Osječani reagirali na vašu ponudu hot-doga i što mislite da je ključ vašeg uspjeha?
Naši sugrađani pa i turisti generalno vole naš proizvod i rado nam se vraćaju. Mislim da je ključ u brzini pripreme, dostupnosti na ulici i kvaliteti namirnica. Naš je hot dog jako blizu onoga što vide u filmovima pa je i to ono nešto po čemu nas prepoznaju i cijene.
Koji su najpopularniji dodaci koje vaši kupci biraju uz svoje hot-dogove?
Pa kao i u većini slučajeva razlikuje se od generacije do generacije. Djeca uglavnom vole kečap i hrenovku, stariji kobasice i senf, ali zvijezde naše ponude su pečeni komadići slanine i hrskavi prženi luk.
Koje su najneobičnije narudžbe koje ste primili i kako ste ih realizirali?
Jedna narudžba se posebno ističe. Osim običnih hot-dogova koji su sadržavali samo pecivo i hrenovke, dobili smo narudžbu s kobasicom s lukom, krastavcima, slaninom, prženim lukom i senfom – ali bez peciva. Zaista ne znam kako je gospođa uspjela pojesti to!
Možete li nam reći nešto više o procesu nabavke vašeg specijalnog bicikla-pečenjarnice?
Kada smo počeli tražiti bicikl za oko nam je zapeo jedan iz Kine, ali zbog visokih taksi i poreza te samim time i nemogućnosti sufinanciranja okrenuli smo se tržištu EU. Nekoliko proizvođača je bilo u vidu i naravno odabrali smo cjenovno i kvalitativno najbolji proizvod koji smo mogli nabaviti u tom trenutku. Nisam htio klasični hot dog štand nego s roštiljem kako bi mogli pružiti raznovrsniju ponudu. Naravno, trebao je imati i hladnjak i vodu, pa stoga odluka nije bila teška.
Kako ste se odlučili za crveno-crnu boju bicikla?
Crveno-crna boja je prisutna zbog moje supruge Alme, koja je velika navijačica kluba AC Milan. Ja, s druge strane, obožavam američki nogomet i navijam za Kansas City Chiefse, čije su boje crvene.
Kako se nosite s konkurencijom i što smatrate vašom najvećom prednošću na tržištu?
A vidite što znači konkurencija? Jesu li to pekare, McDONALD’S ili netko treći? Koliko ja znam nitko se ne bavi ovakvim poslom na dnevnoj bazi. S nazovi konkurencijom čak imam jako dobre odnose jer i oni su u istom problemu kao i mi i trude se privući kupce kako najbolje znaju i umiju. Znamo popričati, usporediti iskustva i nema tu neke “zle krvi”. Naša prednost Big H-a je izvanredna mobilnost na terenu. Možemo brzo reagirati i premjestiti se na lokacije gdje se događaju važni događaji. Ako je potrebno, lako mijenjamo lokaciju, što je teško izvedivo s fiksnim objektima. Naš bicikl omogućuje pristup mjestima koja su nepristupačna za vozila s prikolicama, čime dodatno povećavamo našu operativnu fleksibilnost.
Kako uspijevate održavati kvalitetu svojih proizvoda, s obzirom na to da ste pokretni prodavač?
Svakodnevno nabavljamo svježe namirnice za potrebe posla. Pratimo sezonske promjene i prilagođavamo se tome – primjerice, kada je sezona rajčica, koristimo ih u pripremi, dok zimi prelazimo na kiseli kupus, koji je savršen za naš hot dog s kobasicom.
Kako balansirate između svakodnevnih operativnih zadataka i dugoročnih planova za razvoj posla?
Za mene ovaj posao nije samo posao; postao je dio mog identiteta. Sve obaveze su povezane i isprepletene. Kada sjednem na bicikl, pravi posao je već obavljen – povrće je nasjeckano, pecivo je spremno, a sve što treba je povezati i pružiti kupcima brz i ukusan, svježi obrok. Kad prolazim ulicom, djeca više ne viču “hot dog”, već “Big H”, što je rezultat na koji smo ciljali. Volim komunicirati s ljudima, često se smijemo i razgovaramo, a sve to doprinosi ostvarivanju naših budućih planova.
Koji su vam planovi za budućnost? Razmišljate li o širenju franšize ili dodatnim ponudama?
Svi naši planovi vezani su uz najbolji grad za život u Hrvatskoj – Osijeku. Ne razmišljamo o franšizi ili širenju jer i ovako imamo prostora za napredak. O proširenju ponude razmišljam stalno pa povremeno ubacujemo neke stvari kao na primjer sendvič s ražnjićem ili šišćevapom ali to ipak zahtijeva malo duže vrijeme pripreme pa je to rezervirano za privatne evente ili posebne narudžbe. Naravno da i stalno istražujem što rade kolege u SAD-u pa i Južnoj Americi te smo spremni odgovoriti na sve zahtjeve klijenata.
Kako vidite razvoj kulture street food-a u Osijeku i Hrvatskoj u budućnosti?
Iskreno se nadam da će polako street food krenuti putem food truckova i štandova jer danas je prilično jednolično i svodi se na langošice, palačinke i kuhani kukuruz. Nema tu neke inventivnosti. Bude tu i tamo nekih pokušaja u vrijeme Adventa ili nekih festivala što nije svakodnevni posao.
